| GLASNIK br. 3 |
| |
| Sadeta Avdić |
| |
| POTROŠAČ, ZAINTERESIRANA STRANA U STANDARDIZACIJI
|
| |
| Sažetak |
| Ovim člankom želi se ukazati na potrebu učestvovanja predstavnika udruženja potrošača u standardizaciji, jer standardizacija, između ostalog, direktno doprinosi zaštiti zdravlja i sigurnosti, kao jednom od temeljnih prava potrošača. Tijelo za standardizaciju odobrava standard donešen konsenzusom zainteresiranih strana i glas potrošača bi se trebao čuti, pošto su oni jedna od najvažnijih zainteresiranih strana. Potrošači su kategorija koja je upotrebom proizvoda i usluga izložena mnogim rizicima i svojim primjedbama i prijedlozima bi uticali da se rizici dovedu na minimalnu mjeru. |
| |
| Potrošač i njegova prava |
Potrošač je osoba koja je prepoznata i definisana kao ključni i odgovorni faktor na svakom nacionalnom tržištu roba i usluga.
Još davne 1962. godine, bivši američki predsjednik John F. Kennedy donio je Deklaraciju o osnovnim pravima potrošača. Taj dan, 13. mart, utemeljen je kao Svjetski dan prava potrošača, a obilježava se tek od 1983 godine. Ovom deklaracijom potrošaču je dat značaj jer "smo svi mi potošači,, i glas potrošača treba da se čuje. Posebno treba istaći da su tada po prvi put definisana četiri temeljna prava potrošača na tržištu roba i usluga:
|
- pravo na sigurnost roba i usluga,
- pravo na cjelovitu, istinitu i pravovremenu informaciju,
- pravo na izbor roba i usluga,
- pravo potrošača da se čuje njihov glas.
|
Na nivou Evropske zajednice zaštita potrošača nije bila zajednička politika sve do Evropskog samita u Parizu 1972. godine, kada je odlučeno da poboljšanje životnih uslova podrazumjeva zaštitu zdravlja i sigurnost potrošača, kao i zaštitu njihovih ekonomskih interesa. Rezolucijom Vijeća od 14. aprila 1975. godine je prvi put prihvaćen značaj zaštite potrošača. Od tada se u zapadnim zemljama sve veća pažnja pridaje zaštiti potrošača. Osnovni razlog tome je porast nivoa tehnologije, koja doprinosi da se obični građani počinju u svakodnevnom životu koristiti sve složenijim i potencijalno opasnijim proizvodima, a da nije omogućeno da korisnik detaljno provjeri karakteristike kvaliteta, čak ni one karakteristike koje se tiču sigurnosti.
|
| Ugovorom iz Amsterdama 1996. godine, Članom 153 definisan je minimalni nivo zaštite potrošača: |
- pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti (roba i usluga ne trebaju predstavljati opasnost ako
se radi u normalnim uslovima, u protivnom trebalo bi njegovo povlačenje sa tržišta
osigurati propisanim mjerama),
- pravo na zaštitu ekonomskih interesa (kupac zaštićen od mogućih zloupotreba, posebno
u području potrošačkih kredita i dr.),
- pravo na informisanje i edukaciju (potrošač mora biti informisan o osnovnim
karakteristikama proizvoda i usluga)
- pravo na naknadu štete i pravni lijek
- pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa, pravo na predstavljanje
potrošača i učestvovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od
interesa za potrošače.
|
Kao podršku definisanoj politici zaštite potrošača, Evropska komisija je usvojila niz Direktiva koje se neposredno odnose na zaštitu potrošača. Osim toga, zaštiti potrošača neposredno doprinose i direktive i starog i novog pristupa u kojima se utvrđeni sigurnosni zahtijevi koji se mogu ispuniti primjenom harmoniziranih standarda. Obim ove legislative acquis communautaire za zaštitu potrošača iznosi oko 2000 stranica.
|
| Kada su prava bh potrošača u pitanju, ona su definisana Zakonom o zaštiti potrošača BiH ("Službeni glasnik BiH" broj 25/06) i glase: |
- pravo pristupa osnovnim robama i uslugama,
- pravo na obrazovanje o pitanjima potrošača,
- pravo na sigurnost i zaštitu zdravlja,
- pravo na informiranost,
- pravo na izbor,
- pravo da bude saslušan i zastupan,
- pravo na naknadu štete i kompenzaciju,
- pravo na život i rad u zdravoj i održivoj okolini.
|
Ko treba da štiti potrošača? |
| Potrošača treba da štite: |
- država, uspostavljanjem zakonskog okvira i nastojanjem da se taj zakonski okvir provodi,
- potrošač lično ili kroz udruženja potrošača - putem informisanja o svojim pravima.
|
Koji su najvažniji mehanizmi za zaštitu potrošača ? |
| Najvažniji mehanizmi za zaštitu potrošača su: |
- tehnički propisi i standardi u oblasti sigurnosti i kvaliteta proizvoda i usluge,
- sistem ocjenjivanja usklađenosti i sistem inspeksijskog nadzora u kojem, učestvuju akreditovane laboratorije, organizacije za kontrolu i nadležni za certificiranje proizvoda.
|
Šta obuhvata zaštitu potrošača i građana? |
|
Zaštitu potrošača i građana obuhvata:
|
- zaštita od neposredne opasnosti po zdravlje i život,
- zaštita od zagađenja životne sredine,
- zaštita od finansijskih i drugih gubitaka.
|
Zaštita potrošača i pridruživanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji |
| Posmatra li se stvaranje zakonskog okvira zaštite potrošača u kontekstu pridruživanja EU, jedna od osnovnih obaveza je usklađivanje zakonske regulative i standarda sa EU legislativom i evropskim standardima. Kako je naša zemlja pred potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, jedan od zahtjeva je uspostavljanje Politike zašite potrošača. Znači, kao potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju , BIH će morati sarađivati sa EU i po pitanju usklađivanja zakonodavstva i standarda za zaštitu potrošača i ne samo to, već i dokumenata (akcioni planovi) koji postavljaju opšta pravila i ciljeve te određuju smjer zaštite potrošača u određenom periodu (npr. u području informisanja, obrazovanja potrošača u području javnih usluga, financijskih usluga, sigurnosti hrane itd.). Da bi se olakšao ovaj proces Evropska komisija je publikovala Bijelu knjigu o pripremi pridruženih članica srednje i istočne Evrope za integraciju na unutrašnje tržište, koja je jedan od stubova procesa pridruživanja. Poglavlje 23. Bijele knjige definiše Politiku zaštite potrošača. |
Zašto je standardizacija važna za potrošače, zašto potrošači trebaju učestvovati u donošenju standarda i zašto standardima koristi mišljenje potrošača? |
Prema definiciji datoj u bosanskohercegovačkom standardu BAS EN 45020:1998, "standardizacija je djelatnost uspostavljanja odredaba za opću i višekratnu upotrebu, koje se odnose na postojeće ili moguće probleme, radi postizanja optimalnog stepena uređenosti u datom kontekstu. Ova djelatnost prije svega sastoji se od oblikovanja, izdavanja i primjene standarda. Značajne koristi standardizacije su unapređenje pogodnosti proizvoda, procesa i usluga za predviđene svrhe, spriječavanje prepreka u trgovini, te olakšavanje tehnološke saradnje".
|
| Za ovu djelatnost tj. državnu standardizaciju Bosne i Hercegovine, uspostavljen je Institut za standardizaciju BiH. Znači, Institut predlaže strategiju standardizacije u BiH, priprema i publikuje bosanskohercegovačke standarde, zastupa i predstavlja Bosnu i Hercegovinu u evropskim, međunarodnim i drugim nacionalnim organizacijama za standardizaciju te obavlja poslove koji proizilaze iz međunarodnih sporazuma o članstvu u tim organizacijama. Sudjeluje u pripremanju tehničkih propisa, razvija i uspostavlja informacioni sistem o standardima BiH, organizira i provodi specijalističko obrazovanje kadrova u području standardizacije. |
| Ciljevi državne standardizacije Bosne i Hercegovine su: |
a) pospješivanje međunarodne trgovine sa sprečavanjem ili uklanjanjem barijera koje proizilaze iz neutemeljenih razlika pri poslovanju na državnom nivou;
b) povećanje nivoa sigurnosti, zaštite zdravlja i života te sigurnosti okoline;
c) unapređenje cjelishodnog iskorištenja rada, materijala i energije u procesima proizvodnje;
d) poboljšanje proizvodne uspješnosti uz upravljanje raznolikostima, usklađenosti i zamjenjivosti;
e) unapređenje kvaliteta proizvoda, procesa i usluga sa utvrđivanjem njihovih karakteristika, kojima mogu da zadovolje postavljene zahtjeve odnosno utvrđenu namjenu.
Principi na kojima se temelji državna standardizacija Bosne i Hercegovine su:
a) dobrovoljno sudjelovanje i doprinos svih zainteresiranih strana kod pripreme i usvajanja državnih standarda BiH;
b) dobrovoljna primjena i korištenje državnih standarda BiH;
c) konsenzus, koji znači načelno slaganje značajnog dijela zainteresiranih o sadržaju državnog standarda BiH;
d) prioritet zajedničkih interesa zainteresiranih strana nad pojedinačnim interesima;
e) transparentnost rada u pripremi i dostupnost javnosti državnih standarda BiH;
f) međusobna uskladenost državnih standarda BiH;
g) poštivanje dostignutog stanja tehnike i pravila međunarodne i evropske standardizacije.
|
Da bi standardizacija bila zasnovana na provjerenim rezultatima nauke i tehnike u procesu standardizacije učestvuje veliki broj stručnjaka zainteresiranih strana i na taj način dolazi do prenošenja znanja između stručnjaka - nosioca tog znanja, kako prilikom njihovog direktnog rada na definisanju rješenja u standardima, tako i pri usputnim neformalnim kontaktima. Ova vrsta znanja, specificirana u standardima, ima posebnu vrijednost jer na najpouzdaniji i najbrži način omogućava uvid u savremeno stanje nauke i tehnike, u način rada i u probleme sa kojima se susreću proizvođači i potrošači-korisnici proizvoda i usluga.
|
Zbog značajne uloge potrošača, kao zainteresirane strane, u razvoju i donošenju standarda, svi nivoi standardizacije (međunarodne, evropske, nacionalne...) nastoje da obezbijede i učešće potrošača u radu na standardizaciji. Učešćem potrošača u standardizaciji stiče se povjerenje u proizvode i usluge, koji su razvijeni u skladu sa standardima, obezbijeđuju se proizvodi i usluge prilagođeni krajnjem korisniku-potrošaču. Svojim sugestijama potrošači na samom početku razvoja standarda mogu dati svoj doprinos, kako bi se ostvarila njihova očekivanja od proizvoda i usluge, tj. da dizajn, karakteristike, sigurnost, kvalitet i pouzdanost proizvoda i usluga, koje kupuju i koriste odgovaraju njihovim potrebama. Međutim, do sada učešće potrošača, kao zainteresirane strane, u pripremi izvornih bosanskohercegovačkih standarda i u procesu preuzimanja evropskih i međunarodnih standarda u sistem bosanskohercegovačke standardizacije, nije direktno zastupljeno preko udruženja potrošača. Njihovo učešće je indirektno preko delegiranih stručnjaka drugih zainteresiranih strana, koji rade u radnim tijelima Instituta tj. Tehničkim komitetima.
|
| Znači da bi bio zadovoljen u potpunosti princip konsenzusa zainteresiranih strana za donošenje standarda, bez obzira koji je standard u pitanju (međunarodni, evropski, izvorni), potrebno je da se i predstavnici potrošača uključe, odnosno da učestvuju u razvoju i reviziji standarda, jer su oni jedna od najvažnijih zainteresiranih strana, posebno u pogledu standarda roba i usluga za potrošače. |
Mogućnost učešća potrošača u standardizaciji na evropskom i međunarodnom nivou |
U evropskim organizacijama za standardizaciju u tehničkim komitetima CEN (Evropski komitet za standardizaciju-European Committee for Standardization), CENELEC (Evropski komitet za standardizaciju u području elektrotehnike - European Committee for Electrotechnical Sandardization) i ETSI (Evropski institut za standarde u oblasti telekomunikacija - European Telecommunications Standards Institute) zastupljeni su potrošači, predstavnici Evropskog udruženja za koordinaciju predstavnika potrošača u standardizaciji ANEC (European Association for the Cordination of Consumer Representation in Standardisation). Članovi ovog udruženja su predstavnici udruženja potrošača iz država članica Evropske unije i EFTA-a (European Free Trade Association, koju čine: Island, Norveška i Švicarska). Naime, svaka od ovih zemalja šalje u Generalnu skupštinu, glavno tijelo ANEC-a po jednog predstavnika, koje imenuju nacionalna udruženja potrošača u zemlji. ANEC je osnovan 1995. godine sa ciljem predstavljanja interesa potrošača u standardizaciji i certifikaciji te politici i sudstvu kada se tiču standardizacije. Ovo udruženje finansiraju Evropska komisija i EFTA, a njegovo sjedište je u Brussels. U tijelima Evropskih organizacija za standardizaciju, tj. u Tehničkim komitetima i Radnim grupama trenutno je uključeno oko 200 predstavnika potrošača delegiranih od ANEC-a. Na taj način ANEC utiče na prioritete u području rada tijela za standardizaciju, a to su, između ostalog, sigurnost djece, sigurnost aparata u domaćinstvu, zatim dizajn, zaštitu okoline, usluge, sigurnost u saobraćaju, tj. utiče na sve u cilju bolje zaštite potrošača.
|
Na međunarodnom nivou, ISO (Međunarodna organizacija za standardizaciju) 1978. godine osnovao je Tehnički komitet COPOLCO (Commitee on Consumer Policy) koji se brine o zaštiti potrošača u saradnji sa IEC (Međunarodna organizacija za standardizaciju u području elektrotehnike, elektronike i srodnih tehnologija) i CI (Međunarodna organizacija potrošača - Consumers International) i OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj - Organisation for Economic Cooperation and Development).
|
| Posljednjih godina COPOLCO posvećuje posebnu pažnju interesima potrošača sa fokusom na starije osobe, djecu i osobe sa posebnim potrebama te zaštiti okoline i podobnosti proizvoda za njihovu namjenu. COPOLCO poduzima razne akcije, npr.: |
- ispituje kakvu korist imaju potrošači od standardizacije,
- podržava uključivanje zahtjeva potrošača u razvoj standarda kako nacionalnih tako i
međunarodnih,
- podržava razmjenu iskustava iz standardizacije i interesa potrošača
- usmjerava usaglašavanje stavova na projektima koji su u toku i novim projektima od
interesa za potrošače.
|
COPOLCO je otvoren za sve punopravne i korespodentne članice ISO i u ovom momentu ima 89 učlanjenih zemalja u ISO radna tijela (Tehničke komitete). Pored ISO predstavnika uključuje predstavike gore pomenutih organizacija (IEC, CI i OECD). |
COPOLCO omogućava da se glas potrošača čuje u toku razvoja ISO standarda, u toku definisanja prioriteta područja rada ISO radnih tijela sa aspekta potreba potrošača, koordinira učešće predstavnika potrošača u ISO Tehničkim komitetima, koji razvijaju standarde za neku oblast. |
COPOLCO koordinira obuku i zastupanje u događajima, koji se bave pitanjima potrošača i standardizacije, organizuje godišnje radionice za predstavnike potrošača, javnih institucija, proizvođača i eksperata za standardizaciju na kojima se definišu preporuke za akciju, političke stavove, smjernice za rad na standardima. |
COPOLCO je publikovao veći broj dokumenata koji su namjenjeni potrošačima i njihovoj edukaciji.
|
| ZAKLJUČAK |
Bosanskohercegovački potrošač bit će zaštićen i imat će ravnopravan status na unutrašnjem tržištu EU tek nakon usklađivanja legislative koja definiše sigurnosne zahtijeve koje moraju ispunjavati određeni proizvodi i usluge, zatim usklađivanja standarda koji definišu detalje tih zahtijeva i na kraju uspostavljanja mehanizama ocjenjivanja usklađenosti.
|
| Sa stanovišta standardizacije prvenstveni cilj je ukazati na značaj svijesti o ulozi predstavnika potrošača u procesu donošenja standarda, svijesti o standardima i njihovom značaju u zaštiti interesa potrošača. Drugi cilj je podstaknuti saradnju između predstavnika udruženja potrošača i Instituta za standardizaciju BiH, a posebno na ostvarivanje saradnje predstavnika potrošača na širem nivou, gdje je to moguće. Kako ANEC uslovljava članstvo i članstvom države u EU, uključivanje predstavnika potrošača BiH za sada nije moguće. Međutim, bilo bi moguće i značajno ostvariti saradnju sa međunarodnim Tehničkim komitetom za zaštitu potrošača, COPOLCO. |
